U posljednjih nekoliko godina vatrogasci Primorsko-goranske županije koriste svaku priliku za odlazak na obuku u inozemstvo. Kako u Hrvatskoj ne postoji multifunkcionalni vatrogasni obučni centar, obuka u inozemstvu predstavlja jedini način za praćenje svjetskih trendova kroz praktičnu nastavu u realnim uvjetima. U tom smislu ustaljen je pristup da se na obuku šalje kadar koji ima afiniteta prema prenošenju znanja na ostale kolege vatrogasce, a vezano uz činjenicu da si hrvatske vatrogasne postrojbe ne mogu priuštiti slanje svakog vatrogasca pojedinačno na obuku u inozemstvu. Ovdje je svakako potrebno izdvojiti obuku u Italiji, obučni centar Montelibretti u blizini Rima godine 2004. VZPGŽ na ovu je obuku poslala deset vatrogasaca koji su prolazili različite vidove i stupnjeve obuke, a tri su stekla zvanje instruktora za spašavanje iz dubina i visina ( tal. SAF-Spelleo-Alpeo-Fluvialle ).
Rezultat ove obuke je nabavka opreme za ovaj vid djelatnosti, a što je važnije obučeno je sveukupno stotinjak vatrogasaca na području županije za prvi stupanj te trideset i za drugi stupanj spašavanja iz dubina i visina. Također su riječki instruktori za prvi stupaj obučili i trideset i dva vatrogasca iz drugih županija. Svakako je od većeg značaja bila zanimacija za “topli trening”. Godine 2004. tajnik VZPGŽ Nikola Tramontana upućen je na obuku u Malezijsku vatrogasnu akademiju – FRAM ( Fire and Rescue Akademy Malaysia ).
Upravo je to bio prvi susret vatrogasaca PGŽ-e sa obukom u kontejneru – simulatoru požara u zatvorenom prostoru. Hrvatski su vatrogasci u Maleziji boravili kroz MTCP ( Malaysian Technical Cooperation Program ), program koji je razvila Malezijska vlada za zemlje u razvoju i koji se osim kroz vatrogastvo odvija i kroz druge djelatnosti. Uslijedila je obuka u švedskom Borasu godine 2005. Obuka za gašenje visokotlačnim sustavom Cobra kojoj su pristupili Nikola Tramontana, Tomislav Miloš i Dario Gauš. Obuka je također najvećim dijelom podrazumijevala rad sa simulatorom požara u zatvorenom prostoru. Osim u Borasu, tom prilikom posjećen je i Sandö, gradić na sjeveru Švedske, jedan od četiri obučna centra u Švedskoj. Sa rukovodstvom centra tom su prilikom vođeni i konkretni razgovori o obuci vatrogasaca PGŽ-e u simulatorima požara u zatvorenom prostoru. Na žalost, financijska je komponenta bila razlogom da se ova inicijativa nikad nije pomakla dalje od razgovora. Ipak, tom prilikom stečena su kvalitetna saznanja o ustrojstvu obučnog centra, principu rada, ali i o konkretnim detaljima vezanih uz teorijsko-praktičnu nastavu. Ono što je najvažnije, uspostavljen je kontakt sa instruktorima koji je prisutan i danas.
Uslijedio je kolovoz 2006. godine kada je u Maleziju upućen autor ovog teksta koji je za svog boravka u Kuala Kubu Bharu upoznao najpoznatije svjetske stručnjake iz domene požara u zatvorenom prostoru. To su Shan Raffel, Paul Grimwood te Edward Hartin, inače autori svjetski poznate knjige 3D FireFighting. Upravo će ovaj posljednji, gotovo dvije godine kasnije, odigrati značajnu ulogu u uvođenju flashover simulatora u P-G županiju.
Najveća iskustva ipak su stečena prošle godine u Njemačkome Boeblingenu. Petodnevna obuka, organizirana od strane UPVH sa njemačkim ERHA-TEC-om ( tvrtka u vlasništvu dobrovoljnog vatrogasnog društva ) rezultirala je sa dva instruktora iz područja ponašanja požara u zatvorenom prostoru, Igor Hrelja i Dario Gauš, poslanih na obuku od strane JVP-e Grada Rijeke. Nastavak ove obuke uslijedio je u siječnju ove godine u Ivanić Gradu, u prvom hrvatskom flashover simulatoru izgrađenom od strane UPVH.
Obuci u Ivanić Gradu predhodila je prezentacija za javnost flashover simulatora , održana u studenome u Karlovcu. Prezentaciji su nazočili i ranije spomenuti Shan Raffel i Edward Hartin. U sklopu svojega boravka u Hrvatskoj posjetili su i VZPGŽ gdje su upoznati sa namjerom da kao gosti predavači budu pozvani na seminar “Taktički pristupi pri složenim vatrogasnim intervencijama”. Kasnijim kontaktima odlučeno je da se na seminar pozove samo Edwarda Hartina, a u siječnju ove godine dogovoreno je da se Edwarda Hartina osim za seminar angažira i za obuku novih instruktora iz ovoga područja. Ubrzano se kreće sa projektom izgradnje flashover simulatora, a značajnu podršku u tom smislu dao je riječki 3. Maj.
U izgradnji simulatora korištena su sva iskustva stečena kroz ranije spomenutu obuku, a konzultirani su i neki od spomenutih stručnjaka iz ovog područja. Brojni problemi od samoga su početka pratili izgradnju simulatora. Najveći je ipak problem predstavljao prekratak vremenski rok do početka obuke koji je zakazan za 07. travnja. Ipak, iskustvo i stručnost Trećemajaca i ovdje se pokazala na nivou tako da je flashover simulator izgrađen na vrijeme i 05. travnja postavljen na privremenu lokaciju. Općina Klana prepoznala je važnost ovoga projekta i dopustila korištenje dijela bivše vojarne u Klani u ovu svrhu. Naziv “privremena” lokacija ujedno predstavlja i nadu da će se uskoro i pokrenuti aktivnosti na izgradnji vatrogasnoga poligona u bivšoj vojarni u Šapjanama, lokalitetu za koji su u tijeku pregovori oko prenosa u vlasništvo VZPGŽ.