Prateći trendove i potrebe, riječki vatrogasci su kroz protekle dvije godine intenzivirali rad na upoznavanju, savladavanju i primjeni alpinističkih tehnika u svakodnevnom radu.
Sve je započelo 2004. godine u Italiji. Na obuci o kojoj je VV već podosta pisao sudjelovali su i riječki vatrogasci. Savladane tehnike tom prilikom primijenjene su u radu, ali i u obuci. Upravo je ponuđeni i savladani talijanski program, Speleo Alpeo Fluvialle ( SAF ), prepoznat kao program koji pruža potrebne segmente kojima je omogućeno spašavanje iz dubina odnosno sa visina u situacijama sa kojima se vatrogasci najčešće susreću. Treba napomenuti da je uvođenje alpinističkih tehnika u vatrogastvo zahtjevan, ali nezaobilazan iskorak. Postojeće tehnike, koje se mogu usporediti sa alpinističkim, a tu se prvenstveno podrazumijeva samoizbavna tehnika te Rollgliss kao naprava za spašavanje više ne odgovaraju u potpunosti potrebama i zadaćama koje se svakodnevno stavljaju pred vatrogasca. Po povratku iz obuke u Italiji, vatrogasci Primorsko-goranske i Istarske županije, kroz Program regionalne suradnje dobili su i jedan dio potrebne opreme koja je omogućila uspješno obavljanje samo dijela savladanih operacija. Međutim, nužno je bilo i dodatno ulaganje u alpinističku opremu.
Zapovjedništvo JVP Grada Rijeke prepoznalo je potrebu te je dalo punu podršku programu opremanja i obuke. Tako je nedavno kompletirana oprema koja zadovoljava potrebe postrojbe, a upravo ovih dana završena je i obuka za četrdeset pripadnika postrojbe prema SAF 1A programu. Obuka se sastojala od teorijskog i praktičnog dijela, a najvećim dijelom održana je u krugu postrojbe. Nositelj obuke bila je Vatrogasna zajednica P-G županije, a realizirali su je instruktori licencirani od strane Scuola di Formazione Operativa – talijanske vatrogasne škole, pripadnici JVP-e Grada Rijeke.
Treba spomenuti da je osim ove obuke, u suradnji sa HVZ-om, u dva navrata u Rijeci održana i obuka za ukupno trideset i pet polaznika, pripadnika vatrogasnih postrojbi iz gotovo svih županija, a održana je i obuka za dvanaest vatrogasaca pripadnika postrojbi iz P-G županije. Tom prilikom obuka je od strane polaznika ocijenjena visokom ocjenom, a svi polaznici iskazali su i želju za nastavkom obuke kroz drugi stupanj.
Sama obuka sastoji se od teorijskog i praktičnog dijela, a najvećim dijelom izvodila se u V.P. "Vežica" JVP-e Grada Rijeke. Teorijski dio obuhvaća upoznavanje sa opremom i osnovnim tehnikama rada, a poseban naglasak stavljen je na rad u sigurnosti. Praktični dio najvećim dijelom održava se na tornju za vježbu, a uglavnom se sastoji od grupnoga rada vezanoga uz spašavanje spuštanjem odnosno podizanjem unesrećene osobe zajedno sa spasiocem. Individualni rad vezan je uz tehnike penjanja odnosno spuštanja pomoću statičkog užeta, penjanja uz postavljanje međuosiguranja te izradu sidrišta, statičkih i dinamičkih.
Za razliku od SAF 1A, riječki prvi stupanj je upotpunjen sa nekoliko segmenata za koje se smatralo da ih je potrebno obraditi u prvome stupnju. U prvom redu ovdje se podrazumijeva rad sa nosilima, na kosini i vertikali te u kombinaciji sa auto-ljestvom.
Osim nosila, za potrebe spuštanja ubačen je STOP DESCENDER, a za potrebe izrade istaknutog sidrišta ubačen je čvor POLDO, segmenti koji se u talijanskom programu susreću tek u stupnju SAF 1B. Također je ubačen i rad na terenu kojom prilikom su polaznici obuke samostalno obavljali radnje koje su prethodno savladane na tornju.
Ispitna komisija sastoji se od instruktora koji i sprovode obuku, a sam ispit sastoji se od teorijskog i praktičnog dijela. Teorijski dio sadrži osnovna pitanja vezana uz opremu, sigurnost i same tehnike spašavanja dok u praktičnome dijelu svaki polaznik obuke samostalno izvodi pojedinu radnju pod budnim okom člana ispitne komisije.
U usporedbi sa svjetskim trendovima može se reći da hrvatsko vatrogastvo poprilično kasni sa uvođenjem ovih tehnika u operativu. Primjerice, u Italiji svaki vatrogasac već prilikom školovanja za zvanje vatrogasac polazi obuku u trajanju jednog tjedna. SAF 1A predstavlja temelj kojega mora savladati i položiti svaki vatrogasac. U tom smislu hvalevrijedna je namjera Učilišta vatrogastva i ZiS da se osposobljavanje za spašavanje iz dubina i visina pokrene kao jedna od specijalnosti. Za nadati se je da će ova vrsta obuke stvarno zaživjeti i pod okriljem Učilišta te da u skoroj budućnosti neće biti potrebno tražiti rupe u postojećim aktima da bi se izdalo uvjerenje o završenoj obuci.

mr.sig. Dario Gauš