Biološki terorizam

Biološki terorizam

UVOD

1347. godine prilikom opsade grada Caffe, kolonije Genovske Republike na Crnom moru na Krimu, mongolski zapovjednik Djanisberg konstruirao je katapult pomoću kojega su u grad ubačeni leševi ljudi umrlih od kuge. Bolest se proširila preko Sicilije i Korzike do Genove, prozvana je Crnom smrti, a od nje je umrlo 25 milijuna ljudi. Danas se taj događaj bilježi kao jedna od najdrastičnijih upotreba biološkog oružja u povijesti. Ipak, prva zabilježena upotreba biološkog oružja seže znatno dalje u prošlost. 400. godine prije Krista Scythianovi strijelci svoje su strijele natopili krvlju i sekretom leševa pomiješanih s gnojnim iscjedcima. Opseg upotrebe biološkog oružja u ratovima današnjice, uglavnom nije poznat. Zbog njegovog prikrivenog djelovanja teško je pribavljanje dokaza o njegovoj upotrebi. U ratnim uvjetima biološko oružje će se aplicirati ovisno o vremenskom trajanju inkubacije: oružja sa dužom inkubacijom - prije agresije ( učinci su vidljivi prije same agresije ili se javljaju u toku agresije na planski određenim strateški važnim mjestima ) te oružja sa kraćom inkubacijom - za vrijeme same agresije. Zajednička se "prednost" uporabe kemijskog i biološkog oružja očituje u uništavanju ili onesposobljavanju žive sile dok kompletna infrastruktura ostaje netaknuta. Danas od moguće ratne više zabrinjava sveprisutna prijetnja od strane raznoraznih terorističkih skupina, koje u želji za ostvarenjem svojih ciljeva pomno biraju sredstva, načine i mjesto na kojemu će zadati, najčešće katastrofalan, udarac užoj ili široj zajednici. Tom prilikom teži se skretanju pažnje i publicitetu. Jedan od mogućih oblika terorističkog djelovanja u nekoj sredini je i uporaba biološkog oružja. Terorističke skupine koje su postavljale bombe na frekventna mjesta, potencijalni su podmetači bioloških sredstava. Kao potencijalni ciljevi mogu se označiti mjesta na kojima se okupljaju velike grupe ljudi (podzemne željeznice, nogometna igrališta, rok koncerti, tuneli i veliki šoping centri kao i sva druga okupljališta) ili mjesta na kojima se proizvodi ili sa kojih se distribuiraju napitci i hrana (usjevi, vodocrpilišta, ribnjaci, tvornice za flaširanje napitaka - mlijeko, pivo, vino, sokovi). Kao jedan od važnijih uzroka dostupnosti svih vrsta i oblika nekonvencionalnog oružja na svjetskom tržištu navodi se raspad nekadašnje vojne velesile SSSR-a. Mogućnost krađe i krijumčarenja materijala za proizvodnju atomske bombe samo pokazuje koliko je u stvari lako doći do biološkog oružja. Činjenica je da je lakše doći do bakterija nego do plutonija. Na kraju, uopće niti ne postoji potreba za krađom kao niti za kupnjom biološkog oružja. Uvijek će postojati "prijateljska" država koja će bez nadoknade ustupiti biološko oružje nekoj državi, ne vodeći pritom računa o tome da će posljedice biti dalekosežne. Osim toga postoji i mogućnost uzgoja bakterija u "kućnoj radinosti" – običnoj sobi ili mini laboratoriju, od strane svakog malo boljeg studenta medicine. Danas se smatra da veliki broj zemalja raspolaže biološkim oružjem. Također, svaka razvijenija zemlja u mogućnosti je proizvesti biološko oružje.

ANTRAKS

Jedan od bioloških agenasa koji proteklih godina izazvao strah i paniku širom svijeta je antraks. Uzrokovan bakterijom Bacillus antrhacis, aerobnim organizmom u obliku štapića veličine 1,2 x 10 mikrona, predstavlja oboljenje ljudi i životinja što je u suprotnosti sa vjerovanjem da se radi o bolesti samo životinja. Činjenica je da su životinje više ugrožene i kod njih se češće javlja iz razloga što su izloženije sporama antraksa koje se nalaze na tlu, u sijenu, travi itd. Na taj način obolijevanju su posebno skloni stočari, veterinari, mesari, radnici u preradi kože, mljekari i druge osobe koje su na neki način u kontaktu sa zaraženom životinjom. Bakterije antraksa u prirodi su začahurene i u takvom obliku mogu preživjeti desetljećima. Naročito su prisutne u biljnom materijalu i to tamo gdje su česte poplave uz prisustvo podzemnih voda koje ih prenose i rasprostranjuju. Bolest je poznata još od davnine, pa se za vrijeme starog Egipta zvala bič egipatski. Robert Koch je 1876.g. izolirao uzročnika ove bolesti, a dvije godine kasnije otkriva spore ove bakterije potrebne za aktivnu imunizaciju protiv antraksa. Epidemija antraksa ( crni prišt, bedrenica ) pogodila je 1979. Stavropolj u Sovjetskom savezu. Zabilježeno je najmanje šezdeset smrtnih slučajeva od bolesti koju Rusi zovu sibirskaja jazva, sibirski čir, a vlasti SSSR-a su godinama plasirale verziju o seljanima koji su jeli zaraženo meso. Javna tajna je bila da se radi o greški u tajnim laboratorijima, jer antraks je oružje, opako, jeftino i masovno ubitačno. Kultivirane, eventualno i dorađene spore antraksa se odlično raspršuju, mogu podnijeti i eksplozije, a djeluju nešto sporije, ali sigurno.
2001. godine u Hrvatskoj, u vrličkom naselju Podosoju zaseoku Grabićima od antraksa je uginulo sedam ovaca. Leševi životinja su spaljeni, a slučajevi zaraze ljudi nisu zabilježeni. Uzrok zaraze je, prema Veterinarskoj stanici Split, kontakt životinja sa sporama antraksa koje su preživjele u zemlji nakon nepravilnog tretiranja leševa životinja uginulih od ove bolesti početkom osamdesetih godina. Vrličko područje proglašeno je bedreničkim distriktom (izolirano područje) te je po nalogu Ministarstva poljoprivrede provedeno cijepljenje oko 5 000 ovaca i koza i 470 goveda.
U razdoblju od 1930.g. do 1960. god. na području bivše SFRJ oboljelo je oko 20.000 ljudi, od čega je umrlo 1.300 ljudi. U Hrvatskoj je u istom razdoblju oboljelo oko 2000 ljudi od čega je umrlo njih 50-tak. Što se životinja tiče, od bedrenice je oboljelo otprilike dvostruko više životinja od ljudi. Hrvatska država danas ima na snazi Pravilnik o mjerama za suzbijanje i iskorjenjivanje bedrenice kod životinja, po kojem se vrlo rigorozno preventivno čini sve da se bedrenica kao stočna bolest ne pojavi. Primjerice, područje bedrenice podrazumijeva geografsko područje u kojem je u posljednjih 20 godina ustanovljen barem jedan pozitivan slučaj kod životinja. Preventivno se goveda i ovce u ovakvim područjima vakciniraju svake godine do 30. travnja, a ova bolest se tretira kao zarazna bolest životinja koja se sprečava, otkriva i suzbija.

Organizam zaražen antraksom

Po ulasku u organizam bakterija (na slici) se množi na ulaznom mjestu te se širi limfom u okolinu pa ostaje ili kao lokalna infekcija - koja se teško i dugotrajno liječi ili ulazi u krv i izaziva trovanje krvi – što za posljedicu ima smrt. Inkubacija traje 1-3 dana. Bakterija antraksa je stabilna, otporna je na sunčevu svjetlost, toplinu i dezinficijense, što ju čini idealnim biološkim ratnim ili terorističkim agensom. Po ulasku u organizam bakterija antraksa oko sebe formira imunološku membranu koja ju štiti od obrambenog mehanizma organizma. Ta ju membrana štiti samo od "prve linije" obrambenog mehanizma. Nakon što "prva linija" imunološkog mehanizma ne prepozna bakteriju i ne aktivira se, zakazuju i ostali mehanizmi. Najkraći tijek bolesti je nekoliko sati, a najduži do 10 dana.
Primarni izvori infekcije su izlučevine bolesne životinje, dijelovi lešina uginulih životinja, kao i sirovine nastale od životinja (koža, dlaka, kosti, krv). Sekundarni izvori infekcije su hrana, voda i tlo zaraženi bakterijom. Iz zaraženog tla, bakterija antraksa tj.njene spore ulaze u travu i sijeno. Antraks također mogu širiti neke muhe i komarci, ali znatno više zaražena krmiva i bolesne životinje. Bacillus anthracis ulazi u organizam preko povrijeđene kože (npr. ogrebotine), kroz dišni trakt (udisanjem) ili kroz probavni trakt (hranom).

Ovisno o načinu na koji spora antraksa uđe u organizam, antraks će se manifestirati u tri oblika:

1. Kožni antraks

Uglavnom se javlja na otkrivenim djelovima tijela, kao crvenilo, koje se pretvara u prištić sa vrhom purpurne ili crne boje (crni prišt). Koža unaokolo ove promjene je natečena, tvrda i crvena, sa vijencem sitnih prištića koje okružuju primarnu promjenu. Na kraju se u centru ove primarne promjene javlja nekroza i formira se krasta smeđo-crne boje. U početku ova promjena može svrbjeti, a kada se definitivno formira obično je bezbolna. Opći simptomi nisu jako izraženi, a mogu se manifestirati u vidu uvećanja limfnih čvorova, lakšim povećanjem tjelesne temperature, općom slabošću, glavoboljom, a ponekad mučninom i povraćanjem. Spontano ozdravljenje nastaje u oko 80-90 % neliječenih slučajeva. Nakon 1-2 tjedna antraksna promjena se suši i cijeli ožiljkom. Međutim, u 10-20 % neliječenih slučajeva, u kojih se razvije progresivna infekcija, dolazi do sepse, koja za posljedicu ima visoku temperaturu i smrt. Kožni antraks treba uzeti u razmatranje kod svih bolesnika koji se žale na promjene na koži sa prištićima i otokom, a posebno ako postoje podaci o kontaktu ovih bolesnika sa životinjama i životinjskim prerađevinama.

2. Plućni antraks – bolest sortirača vune ( Woolsorter’s disease )

Najteži i najbrži oblik zaraze. Kao i svakoj štetnoj tvari tako je i bakteriji antraksa direktno otvoren put u krv, a zatim i distribucija po čitavom organizmu. Oblici zaraze, koji su se javili u SAD poslije tragičnih događaja u rujnu 2001. godine, nastali su upravo udisanjem spora bakterije antraksa, specijalno pripremljenih u mikrobiološkom laboratoriju i odaslanih putem pošte u pismima. Bolest započinje veoma naglo sa vrućicom, tresavicom, općom slabošću i malaksalošću, smetnjama u disanju, kašljem, otokom sluznica nosa, ždrijela i grkljana. Početni znaci bolesti imaju dosta sličnosti sa težim virusnim infekcijama, otežavajući time postavljanje točne dijagnoze. Ukoliko se bolest rano ne prepozna, poslije 1-3 dana dolazi do smrti. U normalnim uvjetima učestalost ovog oblika antraksa je vrlo mala.

3. Crijevni antraks

Obično nastaje nakon jedenja svježeg, sušenog ili nedovoljno kuhanog mesa zaražene životinje. Bolest karakterizira sukrvavo povraćanje, dijareja, jaki trbušni bolovi uz teško opće stanje, vrućicu i tresavicu. Crijevni antraks se može javiti i u epidemijskoj formi što je karakteristično za siromašne i nerazvijene zemlje.

Antraks kao teroristička prijetnja

Prema informacijama Ureda za tehnološke procjene američkoga Kongresa kada bi nad Washingtonom bilo izbačeno stotinu kilograma spora bedrenice, umrlo bi od 130.000 do 3.000.000 ljudi. Najnoviji slučajevi oboljenja ove bolesti kod Amerikanaca i komentari po medijima oko moguće veze pojave bolesti s terorizmom uzrokovale su neviđenu paniku u SAD.
Sva tri spomenuta oblika manifestiranja antraksa bi se mogla dovesti u vezu sa terorističkom akcijom. Jasno, gledano sa stajališta terorista, teži se što boljoj aplikaciji spora antraksa na što veću površinu sa što većim brojem zaraženih ljudi. U tom slučaju aplikacija antraksa sa ciljem izazivanja kožnog oblika bolesti može se otpisati. Namjerna infekcija antraksom preko kože može se izazvati u nekoj užoj sredini među skupinom ljudi iz već ranije navedenih ugroženih skupina, a vezano uz vrstu poslova koje obavljaju. Kada se govori o izazivanju crijevnog oblika bolesti u smislu terorističkog djelovanja postoji više mogućnosti aplikacije antraksa. Plasiranjem zaraženog mesa namijenjenog prodaji u mesnice zasigurno će se postići željeni efekt, što je veća količina zaraženoga mesa i broj zaraženih ljudi će biti veći. Uz pretpostavku da je cilj terorističke akcije životinjska populacija, namjerno izazivanje infekcije antraksa još je i lakše vodeći računa o već spomenutim načinima na koji se stoka inficira.
Najzanimljiviji te kroz medije najpotenciraniji način namjernog inficiranja antraksom je inhaliranjem. Međutim, takav način aplikacije antraksa u neku atmosferu zahtijeva posebnu pripremu spora antraksa. Prema navodima stručnjaka iz ovog područja, u kolikoj mjeri je u određenim krugovima relativno lako doći do spora antraksa u tolikoj ih je mjeri i teško pripremiti za disperziju u zraku kako bi se mogle inhalirati. Međutim, jednom pripremljena spora antraksa za ovakav način aplikacije ima savršena svojstva za putovanje i širenje zrakom te na taj način inficiranje velikog broja ljudi na velikom prostoru uz upotrebu relativno malih količina spora antraksa. Veliku pažnju širom svijeta privukao je "prašak" u pismima koja su odašiljana širom svijeta. Na takav način distribuirane spore antraksa, ovisno o kvaliteti pakovanja, bezopasne su dok ne stignu na odredište – do otvaranja pošiljke kada se šire u atmosferi. U pojedinim slučajevima pokazalo se da se radi o sasvim bezopasnom sadržaju pisma ( brašno, šećer itd. ), međutim i tada u kombinaciji sa senzacionalističkim medijskim praćenjem predstavlja itekako dobro sredstvo za zastrašivanje širokih masa.
Za ovaj oblik namjernog inficiranja u obzir će doći svaki uređaj, naprava, mehanizam koji je u mogućnosti disperzirati prethodno pripremljene spore antraksa u atmosferu. Od ventilacije u zatvorenim prostorima do zaprašivanja većega područja avionom.

ZAKLJUČAK

Zasigurno je zabrinjavajuća svaka mogućnost atomske, biološke ili kemijske prijetnje nekoj zajednici. Nitko nije imun na terorističke napade pa tako niti malena Hrvatska. Dokaz tome je i teroristički napad na P. U. Primorsko – goranske županije 1995. godine. Takva je mogućnost sasvim realna i koliko je to u stvarnosti moguće na takve je prijetnje potrebno pripremiti stanovništvo te u okvirima pojedine države i pravovremeno reagirati. Nažalost u slučaju atomskog, biološkog ili kemijskog oružja teško je govoriti o pravovremenom reagiranju zbog brzog i rasprostranjenog, a u pojedinim slučajevima i pritajenog djelovanja na lokalno stanovništvo i životinje.
Međutim, uzevši u obzir karakteristike biološkog oružja posljedice se zasigurno neće zaustaviti u lokalnoj zajednici. Kako ljudi fluktuiraju, tako će se i infekcija širiti. Ovo je činjenica o kojoj ljudi koji nabavljaju, prodaju, kupuju te na kraju i upotrebljavaju ovakva oružja najčešće ne vode računa. Ovdje je potrebno i postaviti pitanje – Hoće li ljudski rod nestati zbog virusa i bakterija? Pažnju treba usmjeriti preventivi i pravovremenom prepoznavanju određene prijetnje.
Govoreći o antraksu, pažnju treba posvetiti mogućnostima disperzije spora antraksa te u tom pravcu usmjeriti i preventivno djelovanje nadležnih službi. Jednu od važnijih uloga imaju i mediji. Težnja za objavom senzacije često rezultira kontraproduktivnim efektom. Svakako bi svaka objava trebala prema javnosti ići samo uz konzultaciju stručnjaka iz ovog područja.
Malom čovjeku ostaje "nada" da će se terorističke organizacije i dalje voditi za svojim "pravilima" djelovanja, a koja za sobom vuku atraktivnu akciju sa velikom materijalnom štetom i velikim brojem žrtava u kratkom vremenu, a što je najvažnije sa velikim publicitetom. Sa tog gledišta biološka oružja nisu primjenjiva s obzirom na potrebno vrijeme inkubacije te na činjenicu da njihova primjena neće biti do te mjere medijski popraćena kao bomba postavljena na bilo koje mjesto na kojemu se okuplja veći broj ljudi.

mr.sig. Dario Gauš

Ova stranica koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Za nastavak korištenja web stranice kliknite na "Slažem se". Postavke kolačića mogu se konfigurirati u vašem web pregledniku, a više informacija potražite ovdje. Slažem se